Tempus kancelarija je u saradnji sa Delegacijom Evropske unije u Srbiji osnovala Alumni (mrežu) bivših i sadašnjih stipendista programa Erasmus Mundus.
Cilj mreže je da podstakne povezivanje alumnista sa potencijalnim poslodavcima i sa relevantim ministarstvima zarad moguće saradnje na naučnim projektima čime bi se doprinelo lakšem zaposlenju alumnista.
Razmena informacija o studentskoj mobilnosti će biti olakšana putem foruma koji će moći da koriste oni koji su se učlanili u ovu mrežu, ali i svi ostali koji su zainteresovani da direktno od korisnika Erasmus Mundus programa saznaju njihova iskustva.
Iako je alumni mreža tek zaživela, primetno je veliko interesovanje bivših i aktuelnih studenata koji pohađaju Erasmus Mundus programe. Svi koji su koristili program Erasmus Mundus mogu da se obrate Tempus kancelariji radi pristupanja ovoj mreži.
Pristupnicu za pristupanje alumni mreži možete naći ovde. Popunite je i pošaljite na adresu alumni@tempus.ac.rs.
Takođe, pozivamo Vas i da uzavisnosti od programa u kom ste učestvovali (Erasmus Mundus Akcija 1 – zajednički master i doktorski programi ili Erasmus Mundus Akcija 2 – JoinEU-SEE i Basileus), popunite odgovarajuće upitnike EM-akcija 1 i EM-akcija 2 i pošaljete ih na istu adresu alumni@tempus.ac.rs.
Tako ćete sa nama podeliti Vaša iskustva o programu i na taj način pomoći vašim kolegama da bolje razumeju Erasmus Mundus programe.
Ovu sekciju sajta koristićemo i da sa Vama podelimo korisne informacije o studiranju u zemljama EU preko Erasmus Mundus programa.
Za sada se možete upoznati sa korisnim statističkim podacima koje smo prikupili o mobilnosti studenata koji su učestvovali u Akciji 2:
Ukupan broj studenata koji su popunili anketu je 61 od kojih su 54.1% devojke, a 45.9% muškarci. Studenti su prosečno u trenutku odlaska na razmenu imali 24 godine, a 7% njih bilo je starije od 30 godina.
Od ukupnog broja anketiranih studenata najviše njih je sa Univerziteta u Beogradu (49.18%) i sa Univerziteta u Novom Sadu (37.7%), dok je preostalih 8 studenata pohađalo neku od preostalihvisokoškolskih ustanova u Srbiji.
Najveći broj studenata se prijavio za mobilnost radi pohađanja dodiplomskih studija – 49.18%.
Drugi najzastupljeniji vid mobilnosti je bio radi sticanja master diplome i 37.7% studenata čini tu grupu. Preostalih 13.11% studenata otišlo je na strane univerzitete radi sticanja diplome iz doktorskih i posledoktorskih studija.
Najefikasniji način za oglašavanje ovakvih programa mobilnosti je Internet promocija, jer je najveći broj studenata, njih 49.18% upravo na ovaj način saznalo za mogućnost studiranja u Evropi. Drugi načini na koje su dobili informacije o mobilnosti jesu preko poznanika i na matičnom fakultetu.
Većina studenata koji su bili na razmeni, njih 75.41% su izjavili da su dobili neophodnu pomoć od svog matičnog univerziteta. Takođe, bitno je reći da je postojala i adekvatna komunikacija sa stranim univerzitetima jer je 93.44% studenata izjavilo da je zadovoljno njome.
Većina studenta je imala potpisan ugovor o učenju pre odlaska na razmenu, njih 75.41%, dok je procenat onih koji nisu imali pomenuti, ali i dalje značajan – 18.03%. Postoji nada da će u budućem periodu ovaj ugovor postati neizostavan kod svake razmene, kao što je i predviđeno pravilima programa.
Broj studenata koji su se susreli sa problemima ove vrste je 10, što predstavlja 16.4%, od ukupnog broja anketiranih. Od studenata kojima nisu bili priznati ispiti na matičnom univerzitetu njih petoro je navelo jasan razlog. „Profesori na fakultetu ne priznaju ispite položene u inostranstvu. Oni jedini imaju „znanje“ i ne priznaju druge profesore...navodno se ne slaže plan i program koji sam slušala na inostranom fakultetu, to što sam tamo položila ovde nije dovoljno za ceo ispit...“ su neki od komentara oštećenih studenata.
Na sreću, ova pojava je ipak izolovana i s obzirom na mali uzorak sa fakulteta, izneti podaci se ne mogu smatrati dovoljnim za statistički validnu analizu. Ipak, korektno je navesti prema studentima koji su odgovorili na anketu da su u pitanju Filološko-umetnički fakultet u Kragujevcu, Elektrotehnički i Ekonomski fakulteti u Beogradu.
Probleme oko izdavanja vize imalo je 2.95% studenata, dok se većina njih, 77.05% nije susrelo sa ovakvim neugodnostima. Oni koji su naišli na probleme bili su opterećeni komplikovanom papirologijom, prekomernom dokumentacijom i dugotrajnom procedurom izdavanja vize. Na kraju samo jedan student nije dobio boravišnu vizu dok su je ostali, uprkos problemima, dobili.
Takođe, 80.03% studenata nije imalo problema oko ostvarivanja zdravstvenog osiguranja, a njih 7, tj. 11,48% jeste imalo problema, ali oni su bili vezani samo za sporost refundacije troškova lečenja.
Na kraju bi valjalo pomenuti da je stipendija koju su studenti dobijali mesečno većini bila dovoljna za životne troškove – 62.03% studenta je izjavilo da je stipendija bila taman, 29.51% je reklo da je stipendija bila čak i veća nego životni troškovi, dok je njih 4.92% bilo nezadovoljno dobijenim sredstvima kvalifikujući ih kao nedovoljna za troškove života.